U ranijim i profinjenijim grčkim spisima, poput Platonovih, ἀπεκρίθη (apekrithē) i ἀποκριθήσομαι (apokrithēsomai) u pasivnom smislu obično se ne koriste za prenošenje značenja “odgovorio je”. Umjesto toga, ἀποκριθῆναι (apokrithēnai) i ἀποκρίνασθαι (apokrinasthai) koriste se naizmjenično.
U Novom zavjetu postoji neobična upotreba pasivnog oblika ἀπεκρίθη (apekrithē). Oblik aorista medijalnog, ἀπεκρίνατο (apekrinato), pojavljuje se samo u nekoliko navrata, kao što su Matej 27:12, Marko 14:61, Luka 3:16, Luka 23:9, Ivan 5:17, 19, Ivan 12:23 i Djela apostolska 3:12.
Ono što ovu riječ čini toliko važnom jest činjenica da se mnogo puta pojavljuje u spoju s “rekao je”, tj. “odvojio je i rekao”, stoga je prijevod “odgovorio je i rekao” svakako suvišan i nepotreban.
Dakle, dok su raniji grčki spisi preferirali različite oblike za “odgovorio je”, autori Novog zavjeta nisu se oslanjali na njih, već su odlučili koristiti pasivni oblik ἀπεκρίθη.
ἀποκρίνω (apokrinō) pojavljuje se 232 puta u Novom zavjetu (usp. Strong’s #611). U klasičnom grčkom jeziku znači “odvojiti” ili “izabrati”.
Prema LSJ (Liddell, Scott, Jones), “izdvojiti” ili “biti razdvojen ili odvojen”, ἀποκρίνω (apokrinō) ima različite upotrebe:
- Izdvojiti: Ova se upotreba sugerira u djelima kao što je Platonov “Plutarh” i drugim izvorima poput Ferekrata i Elijanove “Varia Historia”.
- Biti razdvojen ili odvojen: U svom pasivnom obliku, ἀποκρίνθη (apokrinthē), ukazuje na to da je netko ili nešto odvojeno ili razdvojeno. Na primjer, u Homerovoj “Ilijadi” opisuje dva prvaka koji su odvojeni od mnoštva. Također se vidi u drugim kontekstima, kao što je opisivanje odvajanja elemenata u kozmogoniji ili odvajanja različitih naroda.
Pojam obuhvaća i fizičko odvajanje, kao u slučaju boraca razdvojenih bez odlučujućeg rezultata, i konceptualno odvajanje, kao kada se različiti elementi stave pod jedno ime.
Problem s prevođenjem pasiva ἀποκρίνθη kao “odgovorio je” jest u tome što, iako je “odgovorio je” uobičajen prijevod za pasivni oblik aorista ἀποκρίνθη (apokrinthē), on ne prenosi u potpunosti pasivni aspekt glagola. Precizniji prijevod koji uzima u obzir pasiv bio bi nešto poput “odgovara mu se” ili “odgovoreno mu je”. To naglašava činjenicu da subjekt prima radnju odgovaranja, a ne da aktivno odgovara.
Kada se autori Novog zavjeta usredotoče na određene obrasce, specifične izbore riječi ili lingvističke oblike, to znači da namjeravaju da im se posveti velika pozornost.