Strongov #430, elohim. Bogovi, moćnici, uzvišeni, oni veoma veliki. Rabini i učenjaci stoljećima su raspravljali o tome što točno ova riječ znači. I to s dobrim razlogom. Nisu željeli čuti ono što je očito najjednostavnije i najčišće značenje.
Bog je narod
Glavna poteškoća leži u upotrebi glagola u muškom rodu jednine s subjektom u množini. Tamo gdje bi se subjekt i glagol trebali slagati u broju, u ovom posebnom slučaju to nije tako. Na gramatičkim osnovama pravilo je prekršeno. Slaganje subjekta i glagola standardno je pravilo u bilo kojem jeziku s malo iznimaka. U slučaju grčkog jezika, glagol u 3. licu jednine može se koristiti s riječju u srednjem rodu množine, u kojem slučaju se glagol u trećem licu jednine zapravo čita i prevodi kao glagol u množini “su”.
Poznato je da je to bilo namjerno jer se ovo neslaganje u broju ponavlja s riječju elohim.
Zašto?
Zapanjujući trag leži skriven u imenu אליעם (Eliam) koje se pojavljuje u 2. Samuelovoj 11:3, gdje se Eliam spominje kao otac Bat-šebe (“Kći sedmorice”). Također se spominje kao jedan od moćnika kralja Davida u 2. Samuelovoj 23:34.
Etimologija:
-
אֵל (El) – “Bog”
-
עָם (am) – “narod” ili “nacija”
Značenje:
-
“Moj Bog je narod” ili “Bog je narod”
Elohim, אלהים, konkretno je oblik množine od eloah, אלה / אלוה (#433) koji ima dodan ženski sufiks ה–. Učenjaci su tretirali eloah kao imenicu muškog roda i nazvali je “produženom” ili “naglašenom”. Sve što imaju reći o tome je “vjerojatno jednina nastala zaključivanjem iz množine.” Nalazi se samo u hebrejskoj poeziji i kasnijim prorocima. Pristranost je diktirala da u hebrejskoj Bibliji ne može postojati takva riječ kao što je “boginja”. Jesu li bili u krivu? Pogledajte našu studiju riječi אלה/אל el/elah Snaga, Moć, Autoritet, Sila.
Unatoč očiglednom ženskom sufiksu (kojem su učenjaci također dali dodatno “lokativno” značenje), objašnjenje se ne daje. Sufiks bi se prema dostupnim definicijama razumio ili kao lokativ “prema bogu” ili kao ženski rod “bog-inja”, od kojih nijedno ne odgovara ukusima muških “autoriteta” koji su sigurni da “postoji samo jedan muški bog” i da će tako uvijek biti, bez obzira na gramatiku, slova i padeže. Tradicija autoriteta postavlja “kontekst” prema kojem se tumači sva gramatika, i oduvijek je bilo tako.
Gesenius, hebrejski gramatičar iz 19. stoljeća koji se smatra majstorom hebrejskog, protumačio je jedinstvenu riječ לאלהו “le-eloho” u Habakuku 1:11 kao “svom vlastitom bogu”, ali problem s ovim tumačenjem je činjenica da הו nije posvojni sufiks za imenice. Međutim, to je sufiks izravnog objekta za glagole. Umjesto toga, ovo izgleda kao da je eloah umetnut u sredinu između “ka” i “sebi“. Prijedlog ל “ka” i sufiks vlastite imenice וֹ “njega.” Muški oblik za “boga” je אל el. Ovo se može prevesti kao “boginji njega samog” — bez kršenja gramatičkih pravila, i to bi bilo pravednije prema tekstu:
U to vrijeme vjetar/duh je prošao, i on prelazi, i ovo je žrtva za krivnju njega samog, snaga njega samog, ka eloah/boginji njega samog.
Habakuk 1:11 RBT
Je li važno ono što je napisano? Ili su “autoritativne” kontekstualne tradicije sve što je bitno? Ako je to već napisano i promatrano tisućama godina u Psalmima neporecivo, “vi ste bogovi”, doslovno značenje je:
Ja sam rekao: ‘Elohim/moćnici, su vaša vječna (את) bića, i sinovi Svevišnjega, svi vi.’
Psalam 82:6 RBT
Izostavlja li “elohim” žene? Ili su ovi sinovi, njezini sinovi, eloah?
אל ← אלה ← אלהים
el → elah → elohim
Čini se da je gramatičko pravilo dano na vrlo očigledan način u slučaju hebrejskih riječi za “muškarca” i “ženu”.
Ona se naziva “išah” jer je uzeta iz “iš.” (Postanak 2:23 RBT)
Čini se da ovaj tekst daje “uzeta iz” kao definiciju ženskog sufiksa -ah. “Iš” je izvedeno iz korijena “eš” što znači “vatra.” U slučaju ovdašnje gramatike, slova, neovisno o bilo kakvim tumačenjima i tradicijama koje ih okružuju, postoji siguran red i odnos. Kad bi se gramatika prevela na hrvatski, izgledalo bi otprilike ovako, koristeći boju da se istakne muški i ženski aspekt:
bog → bog → bogovi
Vidimo da Bog rađa Boga. Ili bolje rečeno, Bog rađa Boga kroz Boga. Profesionalci nikada nisu voljeli imenicu ženskog roda, ili ženski aspekt, ili žensko izražavanje, ili žensko narativno svjedočanstvo oko Duha. Neki su prihvatili neki oblik “Svetog Duha” kao ženskog roda, poput majke. To je postojalo u nekim katoličkim krugovima, ali koncept je i dalje bio nedostižan i podržan samo s nekoliko dijelova Svetog pisma, i u konačnici iskonstruiranom tradicijom/tumačenjem temeljenim na njihovoj publici. Jer za mnoge učenjake i teologe “Sveti Duh” je Bog, a to znači *isključivo* muški rod. Iako se ispovijedalo Trojstvo, prevladala je doktrina o “samo jednom bogu”, iako takva terminologija, fraza ili stih ne postoje u tekstovima. Prava doktrina, kako je napisano, jest “BOG JE JEDAN”, ali nijansa toga očito je zanemarena i tretirana kao da govori istu stvar “samo jedan bog.” Ali čak ni “el/bog je jedan” nije točno prema hebrejskom, već “elohim/bogovi je jedan” i “vaša vječna bića su elohim.”
Što je s glagolima u jednini?
Budući da je riječ u množini, Elohim, najpravedniji prijevod bio bi “bogovi/moćnici”. Međutim, što je s anomalijom da je riječ u množini uparena s *jedninom* glagola u muškom rodu (on je izrezao/stvorio)? Kako to da su ovi Hebreji koristili glagol u jednini muškog roda s imenicom u množini? Kako se ispostavlja, hebrejski “עם” (am) znači “narod”, a ipak je imenica u jednini i pripisuje joj se množina:
“…gle, narod [עם imenica u jednini] je jedan, i usna/granica je jedna svakome od njih samih [množina].” (Postanak 11:6 RBT)
Možda riječ “narod” nije trebala biti u jednini? Ipak, muški rod jednine koristi se s glagolima u jednini, “narod, on je vapio faraonu za kruh…” (Postanak 41:55) Možda je i to pogrešno? Samo što se to dosljedno pojavljuje.
“I narod, on se umnožio…” (Izlazak 1:20)
Ali to nisu pogreške, one su namjerne. Definicija je manje-više dana u Postanku 11:6, “narod je jedan.”
Ove stvari čine čitanje zbunjujućim, gramatički, pa je sklonost promijeniti ga u moderno prihvatljivo čitanje koje zvuči lijepo i daje dobar osjećaj. Ali nalog je tu da se stvari pažljivo promatraju, da se ne žuri, da se u njih pronikne, a iznad svega, da se sluša/čuje.
Bog rađa Boga
Ipak, ironija je u tome što je sve što trinitarni teolog kaže o Bogu sasvim točno, samo što je on slijep za vlastite riječi. Bog stvara sebe i rađa sebe kroz sebe. Pastor će to propovijedati, ali neće vidjeti. Onaj tko voli svoju ženu, voli sebe. Paradoks muško-žensko je paradoks koji počinje s BOGOM u jednini i završava s BOGOM u množini. Bog rađa… rađa Boga. Gdje koncept rođenja i začeća uopće nalazi mjesto unutar “usamljenog muškog Boga”? Ali Evanđelje tvrdi da je Bog bio *rođen*, dojenče, i tu se sve centrira/izvire.
I ako je Eva, Majka Života, uzeta s boka Božjeg, onda je i ona sama iste prirode. Bog gradi Boga. I tada bi ljubav postojala: “God is Love.” I potomstvo je također iste prirode, Bog. Tko je prvorođenac ovog mega dubokog paradoksa? “Kao što je žena iz muškarca, tako je i muškarac preko žene.” Pa ipak, na kraju dana, Bog je jedan.
אלה תולדות elah potomstva/naraštaja. Ovo je česta fraza koja se pojavljuje, uglavnom u Tori. Prvi put se pojavljuje u Postanku 2:4. Usporedite s אל עליון el unutarnje visine/Svevišnji, i אל שדי el šadaj/razaratelja/Svemogući.
Rađa li Bog Boga?
Zapanjujuće, trag nalazimo u drugom imenu, אליאל Eliel što znači “Bog je Bog.” Bog rađa Boga kroz Boga. Ili je Bog nesposoban za to?
Čini se da profesionalci nikada nisu cijenili imenicu ženskog roda, ili ženski aspekt, ili žensko izražavanje, ili žensko narativno svjedočanstvo koje postoji oko Svetog Duha. Neki su prihvatili neki oblik Svetog Duha kao ženskog roda, poput majke. To je bilo prisutno u nekim katoličkim krugovima, ali oni to još uvijek nisu mogli vidjeti. Jer za mnoge učenjake i teologe Sveti Duh je Bog, a to znači incontrovertibilis, irrefutabilis, inexpugnabilis, certus, definitus isključivo muški rod. Iako je trojedna narav bila prepoznata, prevladala je lažna doktrina o “samo jednom bogu zauvijek”. Takva izreka ne postoji u biblijskim tekstovima. Prava doktrina, kako je napisano, jest “BOG JE JEDAN”. Mnoštvo koje je jednako jedan. Upravo u tome razumijemo razlog neslaganja subjekta i glagola.
Ipak, ironija je u tome što je sve što trinitarni teolog kaže o Bogu sasvim točno, samo što je on slijep za vlastite riječi. Bog stvara sebe i rađa sebe kroz sebe. To je Evanđelje, zar ne? Pastor bi to mogao propovijedati, ali ne i vidjeti. Onaj tko voli svoju ženu, voli sebe. Ali ako Bog nema ženu, kako je onda Bog… Ljubav?
I ako je Eva, Majka Života, uzeta s boka Božjeg u Kristu, onda je i ona sama iste prirode. Bog gradi Boga. I potomstvo je također iste prirode, Bog. Ipak, na kraju dana, Bog je i dalje jedan.
Matematičko-logička analiza “Elohima”:
- Jedinstvo biti. Koncept “jednog” koji se čuva u množenju može se matematički modelirati kroz ideju identiteta i samosličnosti. Na primjer, u teoriji skupova, element identiteta (kao što je 1 u množenju) čuva jedinstvo skupa, čak i kada se primjenjuje na elemente unutar skupa. U određenom smislu, bez obzira na to koliko je elemenata (bogova) “generirano” iz identiteta (Boga), sržni identitet (sebe) ostaje nepromijenjen.
- Samosličnost i rekurzija. Princip “rađanja” podrazumijeva rekurzivni odnos, gdje proces generiranja ne mijenja izvornu bit. U matematičkom smislu, to se može promatrati kao rekurzivna funkcija gdje izlaz funkcije (Bog) ponovno ulazi u ulaz (Bog), zadržavajući istu bit pri svakoj iteraciji. Dakle, svaka “generacija” Boga ne stvara novi ili drugačiji entitet, već odraz ili izraz izvornog jedinstva.
- Multiplikativni identitet. U području aritmetike, broj 1 je poznat kao multiplikativni identitet jer za bilo koji broj x, jednadžba 1 × x = x vrijedi. Još značajnije, kada se 1 više puta množi samim sobom, dobiva se:
Ovdje, bez obzira koliko puta se operacija (množenje s 1) izvrši, rezultat ostaje 1. To je slično ideji da iako Bog “rađa” ili “generira” Bog, bitna narav ostaje jednina i nepromijenjena. - Idempotentni elementi u algebri. Za element e u algebarskoj strukturi kaže se da je idempotentan ako e ∗ e = e gdje ∗ predstavlja binarnu operaciju (koja može biti množenje, unija ili neka apstraktna operacija). U tom smislu, ako se božanska narav modelira kao idempotentni element, ponovljena operacija “rađanja” (predstavljena s ∗) ne mijenja identitet elementa:
Ovaj model sažima ideju da proces “rađanja” ne vodi do fragmentirane množine već do množine iteracija ili ponavljanja u bitnoj božanskoj naravi:
- Fiksne točke pod funkcionalnom iteracijom. Druga perspektiva dolazi iz koncepta fiksne točke u funkcionalnoj analizi. Točka x je fiksna točka funkcije
ako je 
. Ako razmotrimo funkciju koja predstavlja čin “rađanja,” i ako je božanska bit G takva da
tada iteracija procesa daje
i tako dalje. U ovom scenariju, bez obzira koliko puta se proces primijeni, izlaz ostaje G, pojačavajući pojam nepromjenjivog, jedinstvenog entiteta.
Izlazak 3:14
Ono što *je* napisano zahtijevalo je uho koje čuje, uho koje bi razumjeli samo oni rođeni odozgo:
ויאמר אלהים אל משה אהיה אשר אהיה
Izlazak 3:14
Hebrejski korijen “אשר” (alef-šin-reš) ima primarno značenje ići ravno, napredovati prema naprijed. (Strongs #833) Izvedenice uključuju:
- Biti blagoslovljen, napredovati, sretan: U određenim kontekstima, posebno u blagoslovima ili izrazima naklonosti od Boga, korijen “אשר” (ašar) može prenijeti ideju blagoslovljenosti, napretka ili sreće.
- koji, koja, koje: veznik, čestica odnosa itd. (Strongs #834)
- ravan/blagoslovljen. Kao imenica, uočena je samo u obliku množine. Ipak, zašto bi se nalazila samo u množini “blagoslovljeni”, a ne u jednom primjeru jednine, “blagoslovljen”? Zanimljivo, prvi put se pojavljuje u riječima Lije, “באשרי” (be-ašraj) što znači “unutar mog ravnog/blagoslovljenog.” To je “prevedeno” kao “Sretna li sam!” ili “U mojoj sreći.”
- Ime Ašer. Što znači, “blagoslovljen/sretan.” To bi predstavljalo jedini primjer imenice u obliku “jednine”, a to je ime jednog od Jakovljevih sinova, plemena Izraelova (Strongs #836).
- (Ravan) korak. Ovo je rjeđa riječ za korak, pojavljuje se samo 9 puta, sve u Psalmima, Izrekama i Jobu. “Poetička” literatura (Strongs #838).
- Ravno stablo (šimšir). (Strongs #839, #8391)
i elohim govori prema Izvučenom [Mojsiju]
Ja sam onaj koji jesam
U takvoj izreci, “onaj koji” ovisi o Ja jesam i Ja jesam. Slijedom toga mogli bismo protumačiti sljedeću izreku,
שמע ישראל יהוה אלהינו יהוה אחד
kao “Čuj, Izraele, Gospodin Bog naš Gospodin, jedan je” što nema puno smisla i nejasno je, ili,
“Čuj, Bože Izravnani, On Jest moćnici nas samih On Jest
JEDAN.”
אהיה←אשר→אהיה
יהוה←אלהינו→יהוה
הוה
(postati)
ו
(čovjek)
Ovo otkriva duboki napredak od nejasnog “Ja sam onaj koji jesam” do “On Jest moćnici nas samih On Jest.” Ovo je još uvijek pomalo zagonetno, zar ne? Kako sve to osmisliti?
Cjelina. Od vanjskog “šestog dana” ravno u središte “Danas” i ravno natrag u vanjski “šesti dan” ponovno. Bez obzira na vrijeme prostor-vremenskog kontinuuma, kazaljka sata je uvijek ravna. ON JEST (Jahve) ravan ON JEST.
Ona
Isusa su pitali “koja je najvažnija zapovijed od svih?”
Spasenje je odgovorilo, “Budući da je ona prva, Čuj Bog-je-Ravan, Gospodar Bog nas samih Gospodar je jedan.” Marko 12:29 RBT
Zapovijed je ona (ženskog roda). Budući da je ova, cilj cjeline, potpuno promašena, *ona* Zapovijed i Pismo primili su onoliko nepravde i nasilja koliko je ona bila zamagljena, iskrivljena, prodana, preprodana i zatvorena (kao da je zaključana u kuli, neviđena od bilo koga) lažima ljudi kroz vjekove.